Planinarsko društvo Knezgrad Lovran

SUBOTA, 30. SRPNJA, 2016.
Treći dan (30. 07. 2016.) boravka članova PD Knezgrad iz Lovrana u Dolomitima predviđen je za obilazak oko Cinque Torri, te uspon na vrh Averau i Nuvolau. Podijeljeni u dvije grupe, pohod se odvijao u dva pravca: Grupa „A“ uspon na Averau i Nuvolau, te kružna tura oko Cinque Torri. Grupa „B“ kružna tura oko Cinque Torri.

MUZEJ NA OTVORENOM
U najširem smislu te riječi to su poznati dolomitski vrhovi Tofane di Mezzo, Picollo i Grande, Lagazuoi, Cinque Torri, Marmolada, Tre Cime di Lavaredo, Monte Paterno i Sass de Stria izbušeni su labirintom tunela, rovova i kaverni poput švicarskog sira u nevjerojatnim naporima koji su tada, u prvoj polovini dvadesetog stoljeća, morali predstavljati pravo tehnološko čudo. Štoviše, mnoge žičare koje danas vode do dolomitskih vrhova, ferate koje i planinarima omogućuju uspon kroz okomite dolomitske stijene, pa čak i ceste koje se danas zavojito uspinju do visokih dolomitskih prijelaza, odražavajući začudnu vještinu tadašnjih inženjera, svoj začetak imaju u tom nesretnom ratnom razdoblju od 1915. do 1918. godine.

Muzej na otvorenom u užem smislu odnosi se na „CINQUE TORRI“.
To je zapravo skupina više od pet tornjeva koji se nalazi na južnim padinama Passa Falzarego iznad Cortine d'Ampezzo.To je dio šire Averau- Nuvolau skupine u Cortini Dolomita. Nevjerojatna igra prirode i ovdje je ostavila svoj trag u vidu pet ogromnih kamenih gromada različitih oblika i visina, po kojima su Cinque Torri i dobili svoje ime – „5 tornjeva“. Tornjevi su atraktivni za obilaženje, kako za planinare, tako isto za penjače –alpiniste, koji svakodnevno imaju treninge. Oni su stoga idealni za vrijeme kratkih dana za trening penjača i početnika, i kada su uvjeti u visokom gorju nepogodni za penjanje. Usponi za penjanje najčešće kreću se od 50 do 150 m.

Svaki od ovih tornjeva ima svoje ime:
Torre Grande, najviši vrh visok 2361 m. Sastoji se od 3 bloka poznata kao: Cima Sud, Cima Nord i Cima Ovest.
Seconda Torre, također, Torre del Barancio ili Torre Romana.
Terza Torre, također, poznat kao Torre Latina.
Quarta Torre, formirana od 2 bloka različitih visina kao: Torre Quarta Bassa i Torre Quarta Alta.
Quinta Torre ili Torre Croato.

Od Rif. Scoiatolli krenuli smo u 9 h i 30 minuta u obilazak ratne staze iz Prvog sv. rata koja kružno obilazi 5 Tornjeva. Staze su dobro označene uz postavljene informativne table na svakoj značajnoj poziciji na 3 jezika: talijanskom, njemačkom i engleskom.
Cinque Torri muzej na otvorenom prostoru obnovljen je i dizajniran da daje konkretnu viziju života u to ratno vrijeme. Tu se vide izgrađeni rovovi, kaverne, replike vojnika odjevenih u uniformu iz 1. sv. rata, tu je originalno oružje –topovi, puške granate. Kako i gdje su izgradili barake za komandu, kuhinje, ambulante, spavaonice, odjeli za čuvanje pušaka, strojnica i granata, odjel za mazge i dr. Sve to podsjeća na tragično i besmisleno povijesno razdoblje rata kojeg se ne smije zaboraviti.
Područje Cinque Torri 1915 zaposjele su topničke grupe talijanske vojske. U to doba na 5 Torri talijanske vojne snage raspolagale su sa 8 topova kalibra 75 mm. Dva topa s 149 mm, a kasnije 1917. višebrojne haubice od 210 mm. Nekoliko fotografija koje svjedoče o autentičnosti toga doba:

Pogled na Cingue Torri od doma Scoiatolli.

Od doma Scoiatolli, fenomenalan je pogled na Tofanu di Rozes.

Artiljerijski položaji.

Unutrašnjost topničkog položaja s replikom vojnika i topom iz Prvog sv. rata.

Unutrašnji rovovi koji su služili za međusobnu komunikaciju.

U centralnom prostoru obilazak baraka.

Odjel za vezu i komunikaciju.

Prostor za liječenje ranjenika i medicinska skrb.

Na stazi ispred moćnih stijena.

Malo poziranja u podnožju stijena.

Stijene Cinque Torri su omiljeno penjalište za alpiniste.

Prolaz između visokih stijena.

Silazimo sa staze prema domu Rifugio Cinque Tori, gdje smo napravili dužu pauzu za odmor i osvježenje, uživajući u predivnom danu i ugodnoj šetnji. Nakon odmora vraćamo se na stazu koja vodi do doma Scoiatolli.