USPON NA KOZJAK – VRH KIJEVSKI BAT
SUBOTA, 25. TRAVNJA, 2015.
Autor teksta: Mirko Bjelan
U okviru PD Knezgrad Lovran organiziran je dvodnevni izlet i planinarenje u Dalmatinsku Zagoru 25 i 26, travnja 2015.  Vodič i organizator izleta – moja malenkost Mirko Bjelan. Na izlet se prijavilo 30 planinara i planinarki  iz našeg Društva i dva gosta iz PD Duga iz Rijeke. Prijevoz je organiziran mini autobusom i kombijem uz dva osobna automobila. Prvi dan izleta predviđen je za uspon na Kijevski Bat na planini Kozjak. Drugi dan prenoćište u planinarskom domu Orlove Stine od PD Svilaja iz Sinja, te uspon na Svilaju i Orlove stine.
Usamljena planina Kozjak ili Veliki Kozjak sa svojim najvišim vrhom Bat 1206 m nadmorske visine smjestio se nasuprot Dinare našeg najvišeg vrha Sinjal 1831 m iznad Kijeva u Dalmatinskoj Zagori u trokutu između Vrlike, Knina i Drniša, za razliku od planinarski poznatijega ali znatno nižega primorskog ili Malog Kozjaka iznad Kaštela (779m). Ovaj vrh planinari najčešće nazivaju Kijevski Bat, iz razloga što se selo Kijevo smjestilo ispod samog vrha. Kozjak nije toliko ogoljen ni surov kao Dinara, naročito sa Kijevske strane izgleda pitomo pa je to jedan od razloga što je i selo smješteno znatno bliže njemu. Po izgledu njegova vrha Bata selo je i dobilo ime. „Kijevo“ je  supstantivirani pridjev (izvedeni oblik) od „Kijevo selo“, što je u vezi sa starohrvatskom imenicom ''kij'' (bat, malj, čekić). Veliki Kozjak je donedavna u hrvatskoj javnosti bio zamalo nepoznat i uglavnom zanemaren u planinarstvu, jer leži između susjednih viših i poznatijih grebena Dinare i Svilaje. Pored vrha Bat, duž grebena južno prema Vrlici niže se još nekoliko vrhova viših od 1000 m. To su:  Mijatovac 1.100 m (s 2 špilje pri vrhu), Crna Glava 1.106 m i najjužnija zaobljena Kunica 1.101 m iznad sela Maovice kod Vrlike.

Kijevski Bat.

ISHODIŠTE POHODA:
Iznad sela Kijevo (n/v 555 m), 300 m ispod uzgajališta  muflona i jelena lopatara, vrh Bat (n/v 1206 m). Povratak istim putom do ishodišta – parkinga (n/v 555 m). Ukupna dužina staze 8,6 km. Savladana je visinska razlika pri usponu 664 i spustu  660 m. Aktivno vrijeme hoda 2 h i 40 minuta. Vrijeme stajanja 1 h i 53 minuta. Ukupno vrijeme 4 h 33 minuta.



Info s zaslona gpx uređaja.

Obilježeni put i uspon započinje u Kijevu na državnoj cesti D1 Knin – Vrlika, nasuprot osnovne škole, a ispred parka i spomen obilježja, a tu je i treći orijentir – trgovina živežnim namirnicama. Tu je postavljena i tabla gdje stoji oznaka Kijevski Bat 2 h i 30 min.  Za one koji žele skratiti uspon (20 min ili 1,3 km u jednom pravcu – kao što je učinila naša ekipa) može se doći  autobusom ili automobilom -novo asfaltiranom cestom 300 m ispod  ograđenog uzgajališta muflona i jelena lopatara. Pohod započinjemo u 12 h i 40 minuta makadamskim putom i nakon 5 minuta hoda našli smo se ispred žičane mreže i uzgajališta ( domaći ga zovu „zvjerinjak“). Kako planinarska staza vodi kroz uzgajalište, da bi se moglo proći kroz ograđeni prostor, na ulazu i izlazu iz njega (30' dalje) koncesionar je postavio  metalne ljestve. Ulaskom preko metalnih ljestvi u uzgajalište, staza vodi uz sami rub ograde do ulaska u šumu, od kuda dalje nastavlja šumskom cestom  koja vijuga po  serpentinama kroz šumu hrasta i crnog graba sve do izlaska iz samog uzgajališta.



Na početku puta po makadamskoj cesti. U pozadini vidi se Dinara.



Prelazak preko metalnih ljestvi u uzgajalište.



Prolaz kroz uzgajalište.



Pogled s uzgajališta na Kijevo i župnu crkvu Sv. Mihovila.

Na početku šumske  ceste (makadama) postavljen je prvi križ. Put od Kijeva pa do vrha je u stvari križni put, a sastoji se od 14 postaja obilježenih drvenim križevima kao i Isusov put na Golgotu sa 15_tim velikim 9 metarskim metalnim križem koji se nalazi malo ispod vrha. Laganim usponom nastavljamo put po šumskoj cesti sve do izlaska iz uzgajališta, gdje dolazimo u  13 h i 30 minuta.



Laganim usponom nastavljamo po šumskoj cesti. Na ulazu u šumsku cestu postavljena je prva Križna postaja.



Na stazi po šumskoj cesti.



Uz sva stajanja i slikanja do izlaska iz uzgajališta trebalo nam je svega 50 minuta. Izlaskom iz uzgajališta, započinje pravi planinarski put, koji nakratko, polegnuto vodi lijevo uz žičanu ogradu, a potom se po serpentinama strmije uspinje i prolazi kroz „Vučija vrata“  do izlaska na prijevoj Bilo. Tu staza izlazi iz šume na polegnuti travnati greben i skreće desno i dalje nastavlja po kamenjaru do vrha Bat.



Na izlasku kroz Vučja vrata – kratka stanka.



Na vidikovcu - pogled prema Kijevskom batu.



Na polegnutom dijelu grebena.



Ispred okomite jugoistočne stijene vrha Bat.



Na stazi prema vrhu.



Pogled na vrh Kijevskog Bata, gdje je stigla prva grupa planinara.

Na sam vrh, laganim hodom dolazimo u 14 h i 50 minuta, za što nam je trebalo 2 h i 10 minuta. Bat je najviši vrh planine Kozjaka (n/v 1206 m). S vrha u dubinu sjeverno i istočno spušta se stijena visoka oko 150 metara. Nekoliko desetaka metara sjevernije od glavnoga vrha nalazi se velik 9 metarski metalni križ okrenut prema Kijevu. Vidik je otvoren na sve četiri strane svijeta. S vrha se pruža prekrasan vidik - sjeverno na selo Kijevo, na cijeli greben Dinare, na istoku se vide Troglav sve do Kamešnice, jugoistočno Peručko jezero i Svilaja, na jugu se vidi Moseć između Drniša i Muća i dalje jugozapadno Promina, Petrovo polje i Drniš, prema sjeverozapadu vidi se Knin i vrhovi Velebita.



Pogled na Peručko jezero i greben Svilaje.



Zajednička fotka na vrhu Bata.

Jednosatnu pauzu na vrhu iskoristili smo za odmor i marendu i uživanje u lijepom danu. Nakon toga nastavljamo spust istim putom do ishodišta. Nekoliko fotki pri spustu.



Na početku spusta s vrha.



Na stazi pri spustu.



Na stazi pri spustu.



Veseli povratak. Da je Dean na planinarenju - Lori bi imala više slika.



Pri spustu na polegnutom dijelu staze.



Pogled na Dinaru od uzgajališta.

Izlaskom iz uzgajališta jelena lopatara na putu do parkinga sreli smo prvog poskoka, koji je izašao da uhvati prve zrake sunca.



Poskok.



Prestrašen našom prisutnošću bježi pod kamen u svoju rupu.

Na parking dolazimo u 16 h i 50 minuta. Slijedi nastavak puta do planinarskog doma Orlove Stine, gdje nas čekaju domaćini Ivica  i Jadranka, koji su nam pripremili dobrodošlicu s dobrom večerom. Tom prilikom posjetili su nas naš dragi  prijatelji Ivo Čeko i Tomislav Čečura, iz PD  Cincar Livno. Po starom i dobro poznatom gostoljubivom livanjskom običaju, počastili su cijelo društvo sa Livanjskim sirom i proveli zajedno večer u prijateljskom druženju.



Dolazak u planinarski dom Orlove stine.



U domu su nas dočekali naši veseli domaćini Ivica i Jadranka – vrijeme pripreme večere.



U društvu s gostima Čekom i Tomislavom) iz PD Cincar Livno.



Naše vesele planinarke pohrlile na šank po večeru.

U nastavku slijedi: vertikalni profil staze, gpx tragovi na Google earthu i na topo karti, te slideshow albuma fotografija, koje nisu obuhvaćene na blogu.



Gpx tragovi na Google earthu.



Gpx tragovi na topo karti.



Vertikalni profil staze.