LIČKA PLJEŠIVICA – USPON NA POŠTAK
NEDJELJA, 25. RUJNA, 2016.
Lička Plješivica je izdvojeni planinski lanac u dužini 100 km (najduži poslije Velebita). Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok od Plitvičkih jezera do Zrmanje i dijeli Liku od Pounja. Većina njene površine prekrivena je gustom šumom. Najznačajniji vrhovi Ličke Plješivice nalaze se na početku i kraju planinskog lanca: Ozeblin 1657 m, Gola Plješivica 1646 m, Kremen 1591 m, te Poštak, naš cilj današnjeg uspona.
Poštak 1425 m. (Po nekim izvorima), dobio je ime u vrijeme kada se u podnožju planine razmjenjivala pošta na granici između Austro – Ugarske i Turske, (drugo ime koje se susreće u starim kartama - Kečina kosa). Poštak se izdiže iznad izvora rijeke Zrmanje s prepoznatljivom strmo odsječenom padinom ispod vrha. Gledano sa državne ceste D1 vrh je vrlo impresivan i mami da se na njega popnete. Nalazi se na tromeđi između Like, Dalmacije i Bosne i Hercegovine. Planinarski je vrlo zanimljiv, pa je iz tog razloga često odredište mnogih planinara. Zanimljiv je zbog svojih širokih vidika neometanih u svim smjerovima. Posebno privlači pažnju sa svojim neobičnim samostojećim kamenim figurama raznih oblika na zapadnom dijelu travnate padine podno vrha, na 1140 m nadmorske visine. Tu se posebno ističe kamena skulptura – kod planinara poznata kao gljiva ili „Glava svemirca - Marsovca“. Poštak je gotovo u cijelosti prekriven prostranim travnjacima, s malo šume i mnogo krških obilježja.
Pogled na Poštak od prijevoja iznad izvora Zrmanje.
KOLNI PRISTUP: je vrlo jednostavan.
Državna cesta D1 od Gračaca prema Kninu u mjestu Otrić na željezničkoj postaji Zrmanja treba parkirati automobil, od kuda započinje uspon na Poštak.
ISHODIŠTE POHODA:
Željeznička postaja Zrmanja (n/v 638 m), Kamena galerija (n/v 1130 m), vrh Poštak (n/v 1425 m), te povratak istim putom do željezničke postaje Zrmanja (n/v 638 m). Dužina staze 9,9 km. Aktivno vrijeme hoda 3 h i 13 minuta. Vrijeme stajanja 3 h i 07 minuta, te ukupno provedeno vrijeme 6 h 20 minuta. Visinska razlika pri usponu 793 m, a pri spustu 798 m.
Info sa zaslona gpx uređaja.
Početna točka uspona je željeznička postaja Zrmanja u mjestu Otrić. Stara ŽP je porušena a nova je stavljena u jedan kontejner. Krenuli smo u 10 h i 40 minuta. Markacija počinje preko puta kontejnera, od kuda se prelazi preko tračnica i dolazi na makadamsku cestu. Nastavljamo lijevo po makadamu koji nas dovodi do burobrana i dalje staza slijedi makadam do sela Maričić, gdje se vidi obnovljeno nekoliko kuća. Cesta skreće lijevo do sela, a planinarska staza se odvaja desno uz ogradu i ulazi u nisku šumu hrasta sladunca, crnog graba i pokojeg bora, vodi kroz nju i izlazi na travnati dio staze – livadu , od kuda se jasno vidi vrh.
Na početku staze.
Pogled unazad.
Na kraju makadamskog puta.
Izlaskom iz šumskog dijela na travnati dio staze.
Na stazi.
Pogled unazad na Tremzinu i Crnopac.
Naš najmlađi planinar Anton - junak dana.
Ovaj prvi dio puta je lagan i nije težak, staza se postupno uzdiže sve do nepreglednih travnatih livada. Nakon 1 h laganog hoda, staza započinje oštriji uspon i vodi preko Repina brda i njegova vrha, a potom se lagano spušta do najzanimljivijeg dijela – do kamene galerije, koja se nalazi desno od staze na zapadnom dijelu travnate padine podno vrha, na 1140 m n/v.
Na travnatom dijelu staze – preko brda Repina.
Pogled na vršni greben Poštak, od vrha brda Repina, od kuda se staza spušta do samostojeće kamene galerije. Nekoliko fotki.
Pogled sa staze na jedan dio kamene galerije.
Kamena samostojeća figura – „Glava Marsovca“.
„Glava Marsovca“ iz drugog kuta. Još nekoliko neobičnih figura:
Anton u berbi gljiva – sunčanica.
Zajednička fotka podno Marsovca.
Nesvakidašnje uske - naslagane ploče jedna iznad druge.
Na ovom dijelu staze zadržavano se duže vremena kako bismo uživali u nesvakidašnjem prirodnom parku kamenih skulptura. Tu pauzu iskoristili smo za odmor i marendu. Od kamene galerije nastavljamo oštrijim usponom i nakon desetak minuta hoda dolazimo u podnožje vršnog grebena, gdje se nalazi i raskrižje putova na nadmorskoj visini 1250 m: lijevo staza vodi direktno na vrh , kraća ali teža za uspon, ravno ili polu desno staza je duža, lakša i prihvatljivija za uspon. Mi odabiremo lakšu varijantu. Nastavak staze vodi po izohipsi jugoistočnog grebena kraškom terenu sve do vrha gdje dolazimo u 13 h i 50 minuta.
Od kamene galerije - nastavak uspona prema vrhu.
Na blago polegnutom dijelu puta podno vršnog grebena Poštaka.
Na vrh Poštak (n/v 1425 m) dolazimo u 13 h i 50 minuta.
Jugoistočna strana vrha je kraška travnata i blaga padina, dok se sa sjeverozapadne strane strmo obrušava. Vrh je označen manjom kamenom piramidom, natpisom imena i nadmorske visine na kamenu. U kamenoj stijeni 30 metara ispod vrha, uz samu stazu ugrađen je tuljac u kojem se nalazi upisna knjiga i žig (HPO). Vidik s vrha je neometan u svim smjerovima. Pruža se na Mali Poštak, Liku, južni Velebit, prostrane livade, Osječenicu (u BiH-u), Prominu i Dinaru. Kako puše neugodan vjetar spustili smo se u zavjetrinu ispod vrha. Jednosatnu pauzu na vrhu iskoristili smo za marendu, odmor i uživanje u prekrasnom i sunčanom danu. Nakon toga nastavili smo spust istim putom do željezničke stanice Zrmanja u Otrić, gdje i završava naša današnja avantura planinarenja.
Naš junak - Anton na vrhu Poštaka.
Na vrhu Poštaka - u daljini vidi se Promina.
Zajednička fotka na vrhu Poštaka.
Na početku spusta s vrha Poštak.
Pri spustu ponovo smo posjetili glavu Marsovca.
Blažen među raspoloženim damama.
Dolazak na odredište.
U nastavku slijedi: gpx tragovi na topo karti, na Google Earthu, te vertikalni profil staze.
Gpx tragovi na Google Earthu.
Gpx tragovi na topo karti.
Gpx tragovi na topo karti.
GALERIJA FOTOGRAFIJA
Autor: Mirko Bjelan