P.D. KNEZGRAD

Lovran, Croatia

Putopis - Svilaja i Orlove stine

NEDJELJA, 26. TRAVNJA, 2015.
Autor teksta: Mirko Bjelan 

Drugi dan (26. 04. 2015.) našeg dvodnevnog izleta predviđen je za uspon na vrh Svilaje (Bat) i Orlove stine.
Svilaja
je izdvojeni planinski lanac u dalmatinskoj Zagori. Pruža se paralelno sa višim sjevernijim lancem Dinarom i Troglavom u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini 30 km, između Sinjskog i Petrova polja. Najviši je južni vrh Svilaje (Bat) 1508,77 m iznad Sinja. Najveći dio lanca Svilaje je krški greben s naizmjeničnim nizom vrhova i ponikava (vrtača), te više krških jama i špilja. Prema sjeveru se izdiže još nekoliko vrhova: Jančag 1483 m, Jelinjak 1283 m, V. Vrh 1304 m, Kita 1413 m i Lisina 1301 m iznad Vrlike. Južno od vrha Svilaje su vrhovi: Vršina 1466 m, V. Kurja 1328 m, Crni Umac 1303 m i Orlove Stine 1139 m. Strmije sjeveroistočne padine iznad Cetine i  Peručkog jezera su većinom obrasle šumama bukve i balkanskog javora (Acer obtusatum), koje su u novije doba dijelom uništene požarima. Suhi i položeni jugozapadni obronci prema Drnišu su pokriveni šikarama crnog graba (Ostrya carpinifolia) i niskim kamenitim travnjacima koji služe za ispašu.  Sjeverni dio Svilaje je miniran i bio je u Domovinskom ratu crta razgraničenja i nije siguran za planinarenje. Za uspon na Svilaju jedini sigurni put je iz Zelova  i Ogorja (duža varijanta). Najčešća polazna točka je od planinarskog doma „Orlove stine“(kraća varijanta).  Mi smo ovog puta, napravili kružnu turu – uspon preko Badnji i povratak preko Kunčevih staja, zatim, kružno preko Orlovih stina oko doma.

Pogled na greben Svilaje s njenog vrha.

KOLNI PRISTUP:
Na Državnoj cesti D1 od Sinja prema Kninu u mjestu Hrvace treba skrenuti lijevo za Zelovo. Nakon prolaska sela Zelovo dolazimo do smjerokaza sa natpisom „Svilaja“. Od ovog smjerokaza skrećemo desno i vozimo se asfaltnom cestom prema G. Ogorju 2,3 km i dolazimo do slijedećeg križanja asfaltne i makadamske ceste, gdje je postavljen smjerokaz za Svilaju. Tu skrećemo desno i vozimo se 2,9 km po dobro uređenoj  makadamskoj cesti do planinarskog doma „Orlove stine“, od kuda je naša polazišna točka za uspon na vrh Svilaje.

ISHODIŠTE POHODA:
Planinarski dom „Orlove stine“ (n/v 1065 m) preko Badnji (ili badnjeva), vrh Svilaja (Bat) (n/v 1508 m) i povratak kružnom turom „šumskim putom“ preko Kunčevih staja – dalje cestom do doma „Orlove stine“ (n/v 1065 m). Zatim, kružnom turom na Orlove stine (n/v 1135 m) do doma (n/v 1065 m ). Dužina staze 12 km. Aktivno vrijeme hoda 3 h i 35 minuta. Vrijeme stajanja 2 h i 07 minuta. Ukupno provedeno vrijeme 5 h 43 minuta. Savladana je visinska razlika pri usponu 660 m i pri spustu 650 m.

Info s zaslona gpx uređaja.

Nakon jutarnjeg doručka od planinarskog doma Orlove stine krenuli smo u 7 h i 30 minuta, nakratko stazom, koja dovodi do makadamske ceste i po njoj 400 m do raskrižja putova: Lijevo za vrh Svilaje preko Badnji ( 2 h), a ravno po makadamskoj cesti od ovog raskrižja ( 2,4 km) do proširenja i smjerokaza koji upućuje dalje lijevo preko „Kunčeve staje“ do vrha (2 h).

Na početku pohoda od doma.

Raskrižje putova: lijevo preko Badnji – ravno cestom preko Kunčevih staja.

Na ovom križanju skrećemo lijevo i po dobro označenoj i utabanoj planinarskoj stazi (odlične markacije ljetne i zimske), prvim dijelom krećemo se paralelno iznad makadamske ceste, a potom se staza odvaja i vodi nas po opožarenom dijelu Jarebinjaka (požarom uništena šuma bukve, javora i crnog graba).

Pogled na greban Svilaje.

Na polegnutom dijelu staze preko Badnji.

Staza nas dalje naizmjenično vodi 30–tak minuta po ponikvama – vrtačama (domaći ih nazivaju Badnji), a potom izlazimo na kršku golet prošaranu sitnim kamenjem i travom.

Na opožarenom dijelu staze preko Badnji.

Na opožarenom dijelu staze preko Badnji.

Izlaskom iz opožarenog dijela staze dolazimo na pitomiju kršku golet prošaranu kamenjem i travnjacima pogodnim za ispašu. Pred nama se ukazao greben Svilaje sa vrhom Vršina 1466 m.

Pogled na vrh Vršina 1466 m.

U nastavku staza se umjereno uspinje po krškoj goleti i travnjacima i nakon 20 minuta dolazimo do raskrižja putova, gdje se ova staza spaja sa onom koja vodi preko Kunčevih staja (šumski put). Ravno staza vodi do vrha 40 minuta. Tu smo napravili kratku pauzu za odmor i osvježenje.

Raskrižje putova. Ravno vrh 40 minuta, desno šumskim putom preko Kunčevih staja do doma.

Od raskrižja prema vrhu.

Uz stazu cvijeće u simbiozi  - Ljubičice i Batići.

Na prijevoju od kuda se vidi vrh Svilaje.

Sa lijeve strane staze, u dolini  vidi se pojilište do kojeg vodi makadamski put. Nešto dalje tu je i pastirska kuća, pomalo devastirana – bez krova je.

Pojilište - lokva i pastirska kuća.

Na grebenu prema vrhu.

Pogled na vrh Svilaje, gdje je stigla prva grupa, dok ostali planinari na vrh Svilaje (n/v 1508 m) stižu u 10 h. Pored vrha Svilaja susrećemo i drugi naziv „Bat“ (u planinarskoj literaturi i na planinarskim kartama). Vrh je označen geodetskim stupom, kao stalna točka geodetske osnove sa ispisanom nadmorskom visinom 1508,77 m. Stup je obnovljen 2012 godine. Nekoliko metara zapadno od geodetskog stupa nalazi se planinarski žig koji je ugrađen u stijenu. S vrha puca najljepši pogled na Perućko jezero i na cijelu Sinjsku krajinu, kao i na sve Dinarske vrhove, Čvrsnicu, Vran, masiv Biokova, Mosor, Prominu i Velebit. Nakon stavljanja žiga u planinarske dnevnike i fotkanja, uslijedila je duža pauza za odmor i okrijepu.

Geodetski stup – označava vrh Svilaje.

Pogled s vrha Svilaje na njen sjeverni greben.

Pogled na Peručko jezero.

Zajednička fotka na vrhu Svilaje.

Na vrhu se zadržavamo 30 minuta, dovoljno za laganu okrjepu i odmor, potom nastavljamo povratak u 10 h i 30 minuta istom stazom kojom smo i došli, ali samo do raskrižja, gdje se staze razdvajaju. Na ovom raskrižju skrećemo lijevo „Šumskim putom“ – preko Kunčevih staja, po izohipsi kraške goleti prošarane niskim kamenjem i travom, a potom nastavlja kroz opožareni dio staze koji se strmo spušta sve do izlaska na makadamsku cestu.

Na stazi pri spustu.

Na stazi po izohipsi Vršine - kraškoj goleti prošaranom niskim kamenjem i travom.

Na opožarenom dijelu staze.

Pogled na Peručko jezero i Bosanske vrhove Troglava i Kamešnice.

Staza završava strmim spustom i izlazi na makadamsku cestu.

U 11 h i 27 minuta izlazimo iz šumske staze i dolazimo na križanje sa makadamskom cestom. Križanje je dobro markirano, kao i cijela staza. Tu skrećemo desno i nastavljamo dalje po makadamskoj cesti (2,9 km) do planinarskog doma „Orlove stine“.

Raskrižje na makadamskoj cesti: planinarski dom 40 minuta i Zelovo 1 h i 30 minuta. Naš daljnji cilj je doći do doma i popeti se na Orlove stine – praveći kružnu turu do doma.

Makadamskom cestom prema domu Orlove stine.

Dolaskom u planinarski dom napravili smo 30 minutnu pauzu za odmor i osvježenje, potom nastavljamo pohod na Orlove stine – kružnom turom. Od doma po dobro markiranom putu skrećemo desno prema vrhu Orlove stine. Sam vrh označen je natpisom imena, nadmorske visine  1139 m, i oznakom za žig. Nekoliko fotki sa ove staze:

Na početku staze prema Orlovim stinama.

Na stazi kroz šumarak.

Vrh Orlove stine (n/v 1139 m).

Zajednička fotka na vrhu Orlove stine.

Pogled s vrha na greben Svilaje.

Pri spustu s Orlovih stina.

Na stazi pri spustu.

Spremni za let ka orlovi.

Dolazak pred planinarski dom Orlove stine (n/v 1065m). Dom je smješten na rubu prostranog dolca, na obronku Orlovih stina, 5,5 km od Zelova. To je zidana dvokatnica s kuhinjom, blagovaonicom te četiri spavaonice, a u suterenu je zimska soba. Otvoren je vikendom i po dogovoru. Oduševljeni smo kako je dom predivno uređen – spada u prvu kategoriju domova u Hrvatskoj.
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google earthu, na topografskoj karti, vertikalni profil staze, te slidesow albuma fotografija koje nisu obuhvaćene blogom.

Gpx tragovi na Google earthu.

Gpx tragovi na topo karti.

Vertikalni profil staze.

SLIDESHOW ALBUMA FOTOGRAFIJA USPONA NA SVILAJU I ORLOVE STINE